Držana u mraku o užasima Aušvica od strane svoje porodice, ćerka pronalazi mučna pisma
Potresni užasi Auschwitz opisuje jedna porodica na razglednicama požutjelim od vremena.
Lice Martha Seiler plače dok čita o mučnim užasima kojima su bili izloženi članovi njene porodice u Aušvicu. Držena u mraku, žena pronalazi niz izblijedjelih razglednica koje govore o drami života u sovjetskim radnim logorima i getima.
Martin otac je umro kada je još bila dijete, a njena majka nikada nije rekla da je preživjela Auschwitz. Ta pisma su svjedočanstvo užasa koji se ne smiju zaboraviti.
Izabella, Martina majka odrasla je u Mađarskoj, gdje se udala u dogovorenom braku sa Ernom Tauberom. Viđena je nakon nekoliko mjeseci, jer je njen muž, nakon što su ga njemački stražari uhapsili kao Jevrejin, na smrt pretučen.
Prema logorima za istrebljenje
U junu god 1944 sa samo 25 godina, Izabella je poslana sa drugim jevrejskim ženama i decom u geto, da bi potom bila prebačena u Aušvic. Žena kaže da su dolazili svi koji su se opirali i odbijali da idu prema gasnim komorama pucao bez ikakvog oklevanja. Hiljade ljudi je umrlo na tom dramatičnom putovanju.
Zena preživio u logore za istrebljenje pošto je prebačena u Berger-Belsen, logor koji nije imao plinske komore. Tokom putovanja prisjeća se da su mnogi njeni saputnici, sada iscrpljeni, umrli i da je bila prisiljena hodati po njihovim tijelima. U logoru užasu nikada nije bilo kraja, a ljudi su živjeli u kontaktu sa golim leševima koji su ležali posvuda, sa kosturnim licima koja su zauvijek ostala urezana u sjećanje.
Kada su Britanci oslobodili logor, žena je ostala još šest mjeseci radeći u kuhinjama čekajući dokumente koji bi joj dali slobodu i mogućnost da se vrati kući.
Povratak kući
U međuvremenu, Martin otac Lajos Seiler poslat je u logor prinudnog rada, gdje su Jevreji koji su smatrani zdravim i jakim bili predodređeni. Samo su mu pisma njegove supruge dala snagu da nastavi dalje. Prekriven krpama u oštroj mađarskoj zimi, bio je primoran da isuši močvare i gradi puteve.
Isabellina majka Cecilia imala drugačiju sudbinu. Odvedena je u geto i nije se znalo šta joj se dogodilo sve dok nije pronađena razglednica sa beznadežnom rečenicom: "Odvode nas". Poznati doktor koji se vratio iz koncentracionih logora objasnio je Cecilijin tužan kraj. Kada je žena prebačena, već neko vrijeme je bila bolesna i umrla je tokom transporta.
Po povratku u Male stvari, umro je muž Lajoša Izabelle poharan tifusom i upalom pluća. Marta je imala samo 5 godina kada je ostala bez oca. Njegova majka se kasnije preudala za starog prijatelja iz detinjstva Andraša. Marta je živjela s njima do svoje 18. godine kada ju je majka natjerala da se preseli u London, kod tetke, vjerujući u bolji život.
Istorija Seiler, njihovog dostojanstva i njihove snage, pretočena je u knjigu, zahvaljujući piscu Vanessa Holburn, koji su željeli odati počast njihovoj uspomeni i osigurati da užasi holokausta nikada ne budu zaboravljeni.