13 November

Pohvala, čast, milost i sva snaga i ljubav Mariji, majci Isusovoj. Zahvaljujem ti majko, jer si mi blizu, jer me spašavaš i voliš. Ovaj dan je za mene nezaboravan, dan bez zalaska sunca poput Pashe Gospodnje. Ovo je dan kada se Nebo sagnulo nada mnom i Sveci su činili čudesna djela. 13. novembar, Marijin dan, moj dan, dan kada Nebeska Majka stavlja svog grešnog sina u svoju matericu i spašava ga za svu vječnost. 13. novembar je dan u kojem Majka zapovijeda svojim Anđelima da se spuste na Zemlju, dan u kojem Trojstvo s Nebeskom majkom liječi vječnu bolesnicu koja je unatoč tome što nema bolesti njegovo tijelo savijeno svjetskim zlom.

Mjesec dana prije ovog dana prisjećamo se da je Nebeska Majka natjerala Sunce da skoči u Fatimi, 13. novembra majka natjera život svog grešnog sina da skoči. Godine prolaze i ja mogu samo zahvaliti Majci Božjoj, mogu samo crpiti milost i mir iz nje. Kad se osvrnem unazad i sjetim se tog 13. novembra prije mnogo godina, sjetim se samo čuda, ali ako vidim razliku od prije mnogo godina do 13. novembra danas, razumijem da mi Marija čini čuda svaki dan, čak i ako ne vidim.

Ako se osvrnem unazad, shvatit ću odakle sam krenuo i gdje sam sada. Hvala ti sveta majko. Hvala vam ne samo zato što ste me izliječili već i što ste me spasili. Taj 13. novembar pre mnogo godina nije samo isceljenje tela već i moja duša raduje se jer uvek i svaki dan dobivam duhovne blagodati.

Svako od nas ima 13. novembar. Svi imamo dan kada se Bog snažno manifestira u našem životu. Možda ne samo da bi nam zahvalili, već i da bi nam rekli da sam tu, tu sam pored vas i spreman da vam uvek pomognem. Svi smo svjedoci dana poput mog 13. novembra. Svi ako svoj pogled usmjerite prema prošlosti, shvatit ćete da vas Bog osim što vas stvara vodi i prati svaki korak vašeg postojanja.

Čemu me naučio 13. novembar?
Naučio me je da imam vjeru, da volim Majku Božju, da se ne predajem, da se molim, da vjerujem u Boga, naučio me je da razumijem da uvijek imamo nadu, da Bog može sve, da uvijek moramo biti blizu Marije.

Maria, kako si lijepa. Ti kao kraljica milosti i svemoguća savila si se nad mene grešnog i beznačajnog čovjeka. Došao si mi reći da sam za tebe važan, jedinstven, da iako sam grešnik, Božji sin, ja sam važan u tvojim očima. Došli ste mi reći da dok sam prolazio kroz gomilu i niko me nije primijetio da ste sa mnom, hodali ste pored mene i voljeli ste me sa pravim sinom.

Hvala 13. novembra. Grace Maria. Hvala. Shvatila sam da nisam sama, da imam vječni život, da primam blagodati, da dobivam oproštaj, da sam voljena.

Svakog dana, čak i tokom mnogih godina, kada će doći 13. novembar, kada je za mnoge to jednostavan dan, podići ću pogled ka Nebu i nedostajat će mi do zadnjeg 13. novembra mog postojanja.

Hvala Marijo. Hvala mama. Svakog dana zahvaljujem vam se zahvaljujuci tom 13. novembru.

NAPISAO PAOLO TESCIONE (HVALA NA PRIMANJU).