"Bez noge i ruke možeš u raj, bez duše ne", riječi su vizionara Mirjiane

Mirjana, koja je rođena i odrasla u Sarajevu, marijanska ukazanja počela je viđati u ljeto 1981. godine, kada je imala samo 16 godina. Nakon nekoliko sedmica, ukazanja su postala vidljiva još petoro ljudi iz grada. Svi zajedno, dječaci su vjerovali da im je ukazanje Gospa, kuma mira.

vidovnjak

Mirjana je jedna od njenih najboljih drugarica Bogorodica, sa kojim ima vezu velike duhovne introspekcije. Preko nje Gospa prenosi poruke mira, svijest, mudrost i univerzalnu ljubav koja se može pročitati u raznim knjigama posvećenim međugorskim ukazanjima.

Fraza koju je Mirjana upotrebila u jednom od svojih poslednjih intervjua je: „Bez noge i ruke se može u raj, ali bez duše ne može“. Ali šta je zapravo mislio ovom rečenicom? Pokušajmo bolje razumjeti.

Šta je vidovnjakinja Mirjiana mislila svojom rečenicom

Mirjana je rekla da je Božanski posjetitelj on joj je kroz svoje poruke objasnio da jeljudska duša to je najvažniji dio ljudskog bića. To je dio našeg bića povezan sa božanskim, onaj zbog kojeg se osjećamo puni života i ljubavi. Duša je, rekla je Gospa, tu izvor svih pozitivnih emocija, nade, vjere i saosjećanja.

Bez duše, dakle, čovjek je samo jedan skup organizama i dijelovi tijela, koji mogu ili ne moraju dobro funkcionirati, ali koji u svakom slučaju nisu dovoljni da garantuju zdravlje istinska sreća i mir unutrašnji. Duša je motor koji nam daje snagu da se suočimo sa životnim izazovima i koji nas vodi ka razumijevanju naše krajnje svrhe.

cielo

Stoga je značaj duše mnogo veći od onoga što možemo zamisliti. To je dio nas preživljava do posljednjeg dana naših života, ponovnog sjedinjavanja s božanskim i donoseći sa sobom svoja iskustva i našu ljubav.

Mirjana je rekla da je nebeska majka zamolio ju je da se veoma pažljivo brine o njegovoj duši. Gospa želi svakog od nas kultivisati sopstvenu dušua, čineći da raste uz molitve, meditacije, duhovna čitanja i djela milosrđa. Briga o duši, kaže Mirjana, zahteva stalnu posvećenost, poput one posvećene brizi o svom telu ili svojoj porodici.