Kako oprostiti nekome ko vas je povrijedio

Oproštenje ne znači uvijek zaborav. Ali to znači i napredovanje.

Oprostiti drugima može biti teško, posebno kada smo povrijeđeni, odbačeni ili uvrijeđeni od nekoga u koga vjerujemo. U crkvi u kojoj sam služio u prošlosti sjećam se članice Sofije koja mi je pričala o svojoj ličnoj borbi sa oproštenjem.

Kad je Sophia bila mala, otac je napustio porodicu. Suočili su se s mnogim poteškoćama i njegov bijes prema njemu je rastao. Naposljetku, Sophia se udala i rodila djecu, ali još uvijek nije uspjela riješiti svoje probleme napuštanja i još više se zamjerila svom ocu.

Sophia je nastavila da objašnjava kako se upisala na šestonedeljni studij Biblije na osnovu navika, vešanja i povreda. Program je vratio njegove neriješene probleme s ocem. Tijekom jedne od sesija, voditelj je napomenuo da praštanje oslobađa ljude od težine koju su stvorili drugi.

Rekao je grupi da niko ne bi trebao biti zarobljen od boli koju su drugi nanijeli. Sophia je pitala sebe: "Kako sam se mogla osloboditi boli koju mi ​​je nanio otac?" Njegov otac više nije bio živ, ali sjećanje na njegovo djelovanje spriječilo je Sophia da napreduje.

Pomisao da oprosti svom ocu izazvala je Sofiju. Značilo bi da treba da prihvati ono što je on učinio njoj i njenoj porodici i da bude dobro. Na jednom od predavanja, moderator je predložio da napiše pismo osobi koja ih je ozlijedila. Sophia je odlučila to učiniti; bilo je vrijeme da ga pustiš.

Pisao je o svu bol i ljutnju koju je njegov otac izazvao. Podijelio je kako je njegovo odbijanje i napuštanje utjecalo na njegov život. Na kraju je napisala da je sada spremna da mu oprosti i krene dalje.

Nakon što je ispunio pismo, naglas ga je pročitao na praznoj stolici koja je predstavljala njegovog oca. To je bio početak njegovog procesa ozdravljenja. Tokom posljednje lekcije Sophia je s grupom podijelila kako je pisanje pisma jedna od najboljih stvari koje sam ikada učinio. Osjećala se bez boli i spremna krenuti dalje.

Kad opraštamo drugima, to ne znači da zaboravljamo ono što su učinili, čak i ako to u nekim slučajevima ljudi čine. To znači da više nismo emocionalno i duhovno taoci svojih postupaka. Život je prekratak; moramo naučiti oprostiti. Ako ne s našom snagom, možemo uz Božju pomoć.