Osnovna vjerovanja i principi budizma

Budizam je religija zasnovana na učenju Siddhartha Gautama, rođenog u petom stoljeću prije nove ere u sadašnjem Nepalu i sjevernoj Indiji. Nazivali su ga "Buda", što znači "probuđen", nakon što je doživeo duboku spoznaju prirode života, smrti i postojanja. Na engleskom se govorilo da je Buda prosvijetljen, iako je na sanskrtu "bodhi" ili "probuđen".

Ostatak svog života Buda je putovao i učio. Međutim, nije učio ljude šta je postigao kad je prosvijetlio. Umjesto toga, ona je naučila ljude kako da naprave rasvjetu za sebe. Naučio je da buđenje dolazi kroz vaše direktno iskustvo, a ne kroz vjerovanja i dogme.

U vrijeme njegove smrti, budizam je bio relativno mala sekta sa malim uticajem u Indiji. Ali u trećem stoljeću prije nove ere indijski car je budizam učinio državnom religijom zemlje.

Budizam se zatim proširio po Aziji i postao je jedna od dominantnih religija kontinenta. Procjene o broju budista u svijetu danas se uvelike razlikuju, dijelom zato što mnogi Azijati promatraju više religija, a dijelom i zato što je teško znati koliko ljudi prakticira budizam u komunističkim narodima poput Kine. Najčešća procjena je 350 miliona, što budizam čini četvrtom najvećom svjetskom religijom.

Budizam se izrazito razlikuje od drugih religija
Budizam se toliko razlikuje od drugih religija da se neki pitaju je li to religija. Na primjer, središnji fokus većine religija je jedan ili više njih. Ali budizam nije teistički. Buda je učio da vjerovanje u bogove nije korisno za one koji žele postići prosvjetljenje.

Većina religija je definirana njihovim vjerovanjem. Ali u budizmu nije stvar u vjerovanju u doktrine. Buda je rekao da nauke ne treba prihvaćati samo zato što su u Svetim pismima ili ih uče svećenici.

Umjesto da podučava napamet i vjeruje naukama, Buda je učio kako spoznati istinu za sebe. Fokus budizma je na praksi, a ne vjerovanju. Glavni obrazac budističke prakse je Osmostruki put.

Osnovna učenja
Unatoč svom isticanju slobodne istrage, budizam se u tome najbolje može shvatiti kao disciplina i zahtjevna disciplina. I iako budistička učenja ne bi trebalo prihvaćati na slijepoj vjeri, razumijevanje onoga što je Buda učio važan je dio te discipline.

Temelj budizma su četiri plemenite istine:

Istina patnje ("dukkha")
Istina uzroka patnje ("samudaja")
Istina o kraju patnje ("nirhodha")
Istina puta koji nas oslobađa patnje ("magga")

Istine same po sebi ne izgledaju mnogo. Ali pod istinama postoji bezbroj slojeva učenja o prirodi postojanja, sebstvu, životu i smrti, a da ne spominjemo patnju. Poanta nije samo u tome "vjerovati" u učenja, već ih istražiti, razumjeti i testirati vlastitim iskustvom. Budizam određuje postupak istraživanja, razumijevanja, provjere i realizacije.

Nekoliko škola budizma
Prije otprilike 2000 godina budizam je podijeljen u dvije velike škole: Theravada i Mahayana. Teravada je stoljećima bila dominantan oblik budizma u Šri Lanki, Tajlandu, Kambodži, Burmi (Mjanmaru) i Laosu. Mahayana je dominantna u Kini, Japanu, Tajvanu, Tibetu, Nepalu, Mongoliji, Koreji i Vijetnamu. U poslednjih nekoliko godina, Mahayana je stekla i mnogo sledbenika u Indiji. Mahayana je dalje podijeljena na mnoge srednje škole, poput čiste zemlje i Theravada budizma.

Vajrajanski budizam, koji se uglavnom povezuje s tibetanskim budizmom, ponekad opisuje kao treću veliku školu. Međutim, sve škole Vajrayane također su dio Mahayane.

Dvije škole uglavnom se razlikuju u razumijevanju doktrine zvane anatman ili anatta. Prema ovoj doktrini, ne postoji "ja" u smislu trajnog, cjelovitog, autonomnog bića unutar individualnog postojanja. Anatman je poduka koju je teško razumjeti, ali shvatiti je da je bitno ostvariti budizam.

U osnovi, Theravada vjeruje da anatman znači da je ego ili osobnost pojedinca iluzija. Oslobođen od te iluzije, pojedinac može uživati ​​u sreći zbog Nirvane. Mahayana gura anatmana dalje. U Mahayani su sve pojave lišene unutrašnjeg identiteta i uzimaju identitet samo u odnosu na druge pojave. Ne postoji ni stvarnost ni nestvarnost, postoji samo relativnost. Učenje Mahajane naziva se "šunjata" ili "praznina".

Mudrost, saosećanje, etika
Kažu da su mudrost i saosećanje dva oka budizma. Mudrost, posebno u mahajanskom budizmu, odnosi se na spoznaju anatmana ili šunjate. Postoje dvije riječi prevedene kao "suosjećanje": "metta i" karuna ". Metta je dobronamjernost prema svim bićima, bez diskriminacije, koja je lišena sebične privrženosti. Karuna se odnosi na aktivnu simpatiju i slatku naklonost, spremnost da podnese tuđu bol, a možda i sažaljenje. Oni koji su usavršili ove vrline, na sve će okolnosti pravilno odgovoriti, prema budističkoj doktrini.

Zablude o budizmu
Dvije stvari za koje većina misli da znaju o budizmu: da budisti vjeruju u reinkarnaciju i da su svi budisti vegetarijanci. Ove dvije tvrdnje, međutim, nisu tačne. Budistička učenja o ponovnom rođenju značajno se razlikuju od onoga što većina ljudi naziva "reinkarnacija". I iako se vegetarijanstvo potiče, u mnogim sektama to se smatra ličnim izborom, a ne uslovom.