Pobožnost Madoni iz Sirakuze: poruka Marijinih suza

Hoće li muškarci razumjeti tajanstveni jezik ovih suza? », Zapitao se papa Pio XII, u Radio poruci 1954. Marija u Sirakuzi nije govorila kao što je govorila Caterini Labouré u Parizu (1830), kao što je govorila Maximinu i Melaniji u La Salette (1846). ), kao kod Bernadette u Lourdesu (1858), kao kod Francisa, Jacinte i Lucije u Fatimi (1917), kao i kod Mariette u Banneuxu (1933). Suze su zadnja riječ, kad više nema riječi, Marijine suze znak su majčinske ljubavi i sudjelovanja Majke u dječjim poslovima. Oni koji vole dijele. Suze su izraz Božjih osjećaja prema nama: poruka od Boga čovječanstvu. Nužni poziv na obraćenje srca i molitvu, koju nam je Marija uputila u svojim ukazanjima, ponovo se potvrđuje tihim, ali rječitim jezikom suza prolivenih u Sirakuzi. Marija je plakala od skromne slike krede; u srcu grada Sirakuze; u kući u blizini evanđeoske kršćanske crkve; u vrlo skromnoj kući u kojoj živi mlada porodica; o majci koja očekuje svoje prvo dijete koje pati od toksikoze gravidarum. Za nas danas sve ovo ne može biti bez smisla ... Iz izbora koje je Marija donijela da nam pokaže svoje suze očituje se nježna poruka podrške i ohrabrenja od Majke: ona pati i bori se zajedno s onima koji pate i bore se da odbrane vrijednost porodice, nepovredivost života, kultura bitnosti, osjećaj Transcendentnog u odnosu na prevladavajući materijalizam, vrijednost jedinstva. Marija nas svojim suzama opominje, vodi, hrabri, tješi

moljenje

Gospe od Suza, trebamo vam: svjetlost koja zrači iz vaših očiju, utjehu koja proizlazi iz vašeg srca, mir koji ste kraljica. Uvjereni smo da vam povjeravamo naše potrebe: naše bolove jer ih umirujete, naša tijela jer ih liječite, naša srca jer ih obraćate, naše duše jer ih vodite u spasenje. Doviđenja, dobra Majko, ujedini svoje suze s našim tako da će nam tvoj božanski Sin dati milost ... (da izrazimo) da te s takvom žudnjom molimo. O Majko ljubavi, bola i milosti,
smiluj se nama.