Moramo li oprostiti i zaboraviti?
Mnogi ljudi su čuli kliše koji se često koristi za grijehe koje su drugi počinili protiv nas koji kažu: "Mogu oprostiti, ali ne mogu zaboraviti." Međutim, tome se uči Biblija? Da li nas Bog ovako tretira?
Da li naš nebeski Otac oprašta, ali ne zaboravite naše grijehe protiv HIM-a? Da li nam privremeno daje "prolaz" za naše mnogobrojne prijestupe samo da bismo ih kasnije podsjetili? Čak i ako tvrdi da se više neće sjećati naših grijeha, može li ih se i dalje sjećati u bilo kojem trenutku?
U Svetim pismima je jasno šta znači Bogu oprostiti grijehe pokajanih grešnika. Obećao je da će biti milostiv i da se više nikada neće sjećati naše neposlušnosti i da će nam se trajno oprostiti.
Jer bit ću milostiv prema njihovim nepravdama, njihovim grijesima i nezakonitosti kojih se nikad neću sjećati (Jevrejima 8:12, HBFV za sve)
Gospodin ima i ostat će nam milostiv i ljubazan te će nam dati puno milosti. Na kraju nas neće tretirati prema onome što zaslužuju naši grijesi, ali onima koji se pokaju i savladaju, oprostit će i zaboraviti sve njihove prijestupe od istoka ka zapadu (vidi Psalam 103: 8, 10 - 12).
Bog znači tačno ono što kaže! Njegova ljubav prema nama, kroz Isusovu žrtvu (Ivan 1 itd.), Savršena je i potpuna. Ako se iskreno molimo i pokajemo, kroz i u ime Isusa Krista koji je za nas postao grijeh (Izaija 29: 53 - 4, 6 - 10), obećava da će oprostiti.
Koliko je izvanredna njegova ljubav u tom smislu? Recimo da deset minuta kasnije u molitvi molimo Boga da nam oprosti neke grijehe (što i čini), izvještavamo o istim tim grijesima. Šta bi bio Božji odgovor? Bez sumnje, da li bi to bilo nešto poput 'Grijesi? Ne sjećam se grijeha koje ste počinili! '
Kako postupati sa drugima
Je jednostavno. Budući da će Bog oprostiti i potpuno zaboraviti naše mnogo grijeha, mi možemo i trebamo učiniti isto za grijeh ili dva koji počinju naši bližnji protiv nas. Čak je i Isus, u velikoj fizičkoj boli nakon mučenja i udaranja križem, ipak pronašao razloge da zamoli one koji su ga ubijali da im bude oprošteno za njihove prijestupe (Luka 23:33 - 34).
Postoji još nešto iznenađujuće. Naš nebeski Otac obećava da će doći vrijeme kada će se odlučiti da se nikada neće sjećati naših grijeha oproštenih u vijecima vječnosti! Doći će vrijeme kada će istina biti dostupna i poznata svima i od točke kad se Bog NIKADA neće sjećati, nikada se ne sjećajući nijednog grijeha koji je svako od nas počinio protiv njega (Jeremija 31:34).
Koliko ozbiljno trebamo shvatiti Božju naredbu da oprostimo grijehe OSTALIH u našim srcima kao i nama? Isus je, u onome što je Biblija poznata kao Propovijed na Gori, pojasnio šta Bog očekuje od nas i rekao nam kakve su posljedice ako ga ne poslušamo.
Ako odbijemo zanemariti i zaboraviti ono što su nam drugi učinili, onda to neće oprostiti našu neposlušnost prema njemu! Ali ako smo spremni oprostiti drugima za ono što se na kraju izjednačava s malim stvarima, tada je Bog više nego sretan da to isto učinimo i za nas na velikim stvarima (Matej 6:14 - 15).
Mi uistinu ne opraštamo kao što to Bog želi od nas, osim ako također ne zaboravimo.