Biblija uči da je pakao večan
„Crkveno učenje potvrđuje postojanje pakla i njegove večnosti. Neposredno nakon smrti, duše onih koji umiru u stanju smrtnog grijeha spuštaju se u pakao, gdje trpe kaznu pakla, "vječne vatre" "(CCC 1035)
Ne poriče se tradicionalna kršćanska doktrina pakla i iskreno sebe nazivati pravoslavnim kršćaninom. Nijedna glavna linija ili samoproglašena evanđeoska denominacija ne poriče ovu nauku (adventisti su sedmi dan poseban slučaj) i, naravno, katolicizam i pravoslavlje su uvijek održavali vjeru s tim vjerovanjem.
Često se primjećivalo da je i sam Isus govorio više o paklu nego o raju. U nastavku su glavni biblijski dokazi i za postojanje i za vječno trajanje pakla:
Grčko značenje aionios ("vječno", "vječno") je neupitno. Upotrebljava se više puta u odnosu na vječni život na nebu. Ista grčka riječ koristi se i za označavanje vječnih kazni (Mt 18, 8; 25:41, 46; Mk 3, 29; 2 Teza 1: 9; Heb 6: 2; Juda 7). Također u ajetu - Matej 25:46 - riječ se koristi dva puta: jednom za opisivanje neba i jednom za pakao. "Večna kazna" znači ono što piše. Nema izlaza bez nasilja nad Svetim Pismom.
Jehovini svjedoci kažnjavaju "prekid" u njihovom lažnom prijevodu Novog svijeta u pokušaju da uspostave svoju doktrinu o uništavanju, ali to je nedopustivo. Ako je neko "odsječen", ovo je jedinstveni, a ne vječni događaj. Ako bih nekome prekinuo telefon, bilo tko bi pomislio da sam rekao da sam "vječno sječen?"
Ova riječ, kolasis, definirana je u Kittelovom teološkom rječniku Novog zavjeta kao "kazna (vječna)". Vine (ekspozitorijski rječnik novozavjetnih riječi) kaže isto, kao i AT Robertson - svi besprijekorni jezički učenjaci. Robertson piše:
Ovde nema ni najmanjeg naznaka Isusovih reči da kazna nije jednaka životu. (Riječ slike u Novom zavjetu, Nashville: Broadman Press, 1930, vol. 1, str. 202)
Pošto mu prethodi aionios, onda je kazna koja traje zauvek (nepostojanje koje se nastavlja neograničeno). Biblija ne bi mogla biti jasnija nego što jest. Šta više možete očekivati?
Slično je i s srodnom grčkom rečju aion, koja se tokom čitave Apokalipse koristi u večnosti na nebu (npr. 1:18; 4: 9-10; 5: 13-14; 7:12; 10: 6; 11:15; 15: 7; 22: 5) i takođe za večnu kaznu (14:11; 20:10). Neki pokušaju tvrditi da se Otkrivenje 20:10 odnosi samo na đavla, ali oni moraju objasniti Otkrivenje 20:15: "i svako čije ime nije zapisano u knjizi života bačen je u ognjeno jezero." "Knjiga života" jasno se odnosi na ljudska bića (usp. Otk 3, 5; 13: 8; 17: 8; 20: 11-14; 21:27). Nemoguće je poreći ovu činjenicu.
Krenimo na neke uništavajuće „testne tekstove“:
Matej 10:28: Riječ "uništiti" je apollumi, što prema Vineu znači "ne izumiranje, već propast, gubitak, ne bića, nego blagostanja". Ostali stihovi u kojima se pojavljuje pojašnjavaju ovo značenje (Mt 10, 6; Lk 15, 6, 9, 24; Iv 18, 9). Thayer je grčko-engleski novozavjetni leksikon ili bilo koji drugi grčki leksikon to potvrdio. Thayer je bio Unitar koji vjerovatno nije vjerovao u pakao. Ali bio je i iskren i objektivan učenjak, pa je dao pravo značenje apollumi u dogovoru sa svim ostalim grčkim učenjacima. Isti argument odnosi se na Mateja 10:39 i Ivana 3:16 (ista riječ).
1. Korinćanima 3:17: "Uništiti" je grčki, fthiro, što doslovno znači "otpaditi" (baš kao i Apollumi). Kada je hram uništen 70. godine nove ere, cigle su i dalje bile tu. Nije brisano, već izgubljeno. Tako će biti i sa zlom dušom, koja će biti izgubljena ili uništena, ali ne i izbrisana iz postojanja. Jasno vidimo značenje fthira u svakom drugom njegovom primjeru u Novom zavjetu (obično "korumpiranom"), pri čemu je u svakom slučaju značenje onako kako sam izjavio (1 Kor 15:33; 2 Kor 7: 2; 11: 3; Ef 4:22; Juda 10; Otk 19).
Djela 3:23 odnosi se na jednostavno protjerivanje od naroda Božjeg, a ne na uništenje. "Duša" znači ovdje osobu (usp. Dt 18, 15-19, iz koje potječe ovaj odlomak; vidi također Post 1:24; 2: 7, 19; 1 Kor 15:45; Otk 16: 3). Ovu upotrebu vidimo na engleskom kada neko kaže: "Tamo nije bilo žive duše."
Rimljanima 1:32 i 6: 21-2, Jakov 1:15, 1. Ivanova 5: 16-17 odnose se na fizičku ili duhovnu smrt od kojih nijedan ne znači "uništenje". Prvo je odvajanje tijela od duše, drugo - odvajanje duše od Boga.
Filipljanima 1:28, 3:19, Jevrejima 10:39: "Uništenje" ili "propadanje" je grčka apolija. Njegovo značenje "propadanja" ili "odbacivanja" jasno je vidljivo u Mateju 26: 8 i Marku 14: 4 (rasipanje masti). U Otkrivenju 17: 8, kada govori o Zvijeri, on navodi da Zvijer nije izbrisana iz postojanja: "... oni promatraju zvijer koja je bila, a nije, a još je".
Hebrejima 10: 27-31 moramo shvatiti u skladu s Hebrejima 6: 2, što govori o "vječnom sudu". Jedini način da se sumiraju svi ovdje prikazani podaci je usvajanje vječnog gledišta pakla.
Jevrejima 12:25, 29: Izaija 33:14, ajet sličan 12:29, kaže: „ko će od nas živjeti sa vatrom koji proždire? Ko između nas mora prebivati s vječnim opekotinama? "Metafora o Bogu kao vatri (usp. Ac 7:30; 1 Kor 3; Otk 15) nije isto što i paklena vatra, o kojoj se govori kao vječna ili neupitna, unutar koje se nalaze zli. pate svjesno (Mt 1, 14; 3:10, 12; 13: 42; 50:18; Mk 8, 25-41; Lk 9, 43).
2. Petrova 2: 1-21: U stihu 12. „potpuno propadne“ dolazi iz grčkog Katafthira. Jedino drugo mjesto u Novom zavjetu, gdje se pojavljuje ova riječ (2 Tim 3, 8), u KJV se prevodi kao "pokvarena". Ako bi se animilirajuća interpretacija primijenila na taj stih, glasilo bi: "... ljudi nepostojećeg uma ..."
2. Petrova 3: 6-9: "Propadanje" je grčki apollumi (vidi Matej 10:28 gore), tako da se uništenje, kao i uvek, ne uči. Nadalje, u stihu 6, koji kaže da je svijet "umro" za vrijeme poplave, očito je da nije uništen, već izgubljen: u skladu s ostalim tumačenjima gore.