Put naprijed za donošenje moralnih odluka u vašem životu
Dakle, šta je moralni izbor? Možda je ovo previše filozofsko pitanje, ali je važno s vrlo stvarnim i praktičnim implikacijama. Razumijevanjem osnovnih kvaliteta moralnog izbora, vjerojatnije je da ćemo donijeti dobre odluke u našim životima.
Katekizam uči da postoje tri temeljna izvora morala ljudskih djela. Pažljivo ćemo ispitati ova tri izvora jer je važno razumjeti ono što Crkva ovdje uči.
Moralnost ljudskih postupaka sastoji se od:
– odabrani objekat;
— Cilj u pogledu ili namjeri;
—Okolnosti akcije.
Predmet, namjera i okolnosti čine “izvore” ili konstitutivne elemente morala ljudskih djela. (#1750)
Nemojte se izgubiti u jeziku. Hajde da odvojimo svaki od elemenata moralnog čina kako biste jasnije razumeli svoje postupke i moral koji je uključen. Ovo će biti posebno korisno kasnije u knjizi kada se okrenemo konkretnim moralnim pitanjima.
Odabrani objekat: "Odabrani objekat" se odnosi na specifičnu "stvar" koju odlučimo da uradimo. Neki objekti koje biramo uvijek su pogrešni. Ove radnje nazivamo "suštinski zlim". Na primjer, ubistvo (namjerno oduzimanje nedužnog života) je uvijek pogrešno. Drugi primjeri bi bile stvari poput bogohuljenja i preljuba. Ne postoji moralno opravdanje za čin sa suštinski zlim objektom.
Isto tako, neke radnje se uvijek mogu smatrati moralno dobrima po svojoj prirodi. Na primjer, djelo čiji je cilj milost ili oprost uvijek bi bilo dobro.
Ali nisu svi ljudski postupci, naravno, moralni postupci. Na primjer, bacanje lopte je moralno neutralno osim ako okolnosti (kao što ćemo vidjeti u nastavku) nisu takve da se bacanje lopte na prozor susjeda s namjerom da se razbije prozor. Ali sam čin bacanja lopte nije ni dobar ni loš, zbog čega moramo uzeti u obzir i namjeru i okolnosti.
Najvažnije stvari koje treba razmotriti i djelovati jesu da su neki objekti sami po sebi inherentno zli i da ih nikada ne treba činiti. Neki su suštinski dobri, kao što su djela vjere, nade i milosrđa. A neke radnje, u stvari većina radnji, moralno su neutralne.
Namjera: Namjera koja motivira radnju igra značajnu ulogu u određivanju moralne dobrote ili loše akcije. Loša namjera može promijeniti ono što se čini kao dobro djelo u loše. Na primjer, zamislite da neko donira novac domu djeteta. Čini se da je ovo dobro djelo. Ali ako bi tu donaciju neki političar dao samo da bi dobio podršku i pohvale javnosti, onda bi se naizgled dobar čin, nakon moralnog preispitivanja, pretvorio u sebičan, neuređen i grešan čin.
Štaviše, suštinski zao objekat se nikada ne može transformisati u dobro zasnovano na dobroj nameri počinioca. Na primjer, direktno laganje je odabir zlog objekta. Nikada ne postižete dobar kraj odabirom zlog objekta. Dakle, laganje, čak i ako se radi s naizgled dobrom namjerom, i dalje je grešno. “Cilj ne opravdava sredstva.”
Okolnosti: Okolnosti oko moralnog čina su takođe važne. Okolnosti same po sebi ne mogu učiniti djelo dobrim ili lošim, ali mogu utjecati na moralnu odgovornost osobe koja djeluje. Na primjer, ako neko laže, ovo je pogrešan postupak. Međutim, ako su izuzetno uplašeni i lažu da bi spasili svoj život, najvjerovatnije neće biti moralno odgovorni za laž nekoga ko je lagao bez razloga. Ekstremni strah i slične okolnosti ne čine laganje dobrom ili čak neutralnom. Okolnosti nikada ne mijenjaju predmet djela. Ali okolnosti mogu uticati na odgovornost za akciju.
Međutim, okolnosti ne umanjuju samo krivicu. Oni također mogu doprinijeti moralnoj dobroti neke radnje. Na primjer, uzmimo govorenje istine. Recimo da je neko izuzetno uplašen, a ipak, uprkos strahu, i dalje virtuozno i hrabro govori istinu. Taj čin istine postaje vrliniji upravo zbog teških okolnosti.
Nadamo se da će vam ovo kratko razmišljanje o tri izvora morala pomoći da bolje shvatite moralno donošenje odluka. Ako i dalje izgleda malo zbunjujuće, ne brinite. Za sada pokušajte da shvatite osnovne principe.