Meditacija 23. juna "O dragocjeni i divni banket"

O dragocjeni i divni banket!
Jedinorođeni Sin Božji, želeći da učestvujemo u njegovom božanstvu, preuzeo je našu prirodu i postao čovek koji će nas od ljudi učiniti bogovima.
Sve što je uzeo cijenilo ga je za naše spasenje. U stvari, prinosio je svoje tijelo Bogu Ocu kao žrtvu na oltaru krsta za naše pomirenje. Prolio je svoju krv, računajući to kao cijenu i kao pranje, kako bismo, iskupljeni ponižavajućim ropstvom, bili očišćeni od svih grijeha.
Napokon, tako da je stalni podsjetnik tako velike koristi ostao u nama, vjernike je hranom i krvlju ostavio kao piće, pod vrstama hljeba i vina.
O neprocjenjiv i čudesan banket, koji večerama pruža beskrajni spas i radost! Šta može biti dragocjenije od toga? Ne daju nam meso telad i koze, kao što je to slučaj u drevnom zakonu, već nam je Krist, pravi Bog, kao hrana. Šta uzvišenije od ovog sakramenta?
Nijedan sakrament nije zdraviji od ovoga: njegovom se vrlinom brišu grijesi, rastu dobra raspoloženja, a um se obogaćuje svim duhovnim karizmama. U Crkvi se euharistija nudi za žive i mrtve, jer ima koristi svima, uspostavljena za spasenje svih.
Napokon, niko ne može izraziti slatkoću ovog sakramenta. Kroz nju čovjek okusi duhovnu slatkoću u samom izvoru i pamti tu vrlo visoku ljubav, koju je Krist pokazao u svojoj strasti.
Uslijedio je euharistiju na posljednjoj večeri, kada je, proslavljajući Uskrs, sa svojim učenicima, bio spreman preći iz svijeta k Ocu.
Euharistija je sjećanje na strast, ispunjenje figurama Starog saveza, najveće od svih čudesa koje je učinio Krist, divni dokument njegove neizmjerne ljubavi prema ljudima.