"Moja beba više nije operirana." Novo čudo Padre Pio

U septembru 2015. godine, ispod jezika mog djeteta pojavio se bijeli mjehurić. U početku smo mislili da je riječ o stopalu i ustima, ali kako su dani prolazili, ovaj se mjehurić povećavao. Ljekari su nam nakon posjeta rekli da je riječ o ranuli i da se mora napraviti operacija. Intervencija je postavljena za 9. februar 2016. Od tog dana sam se svom snagom molio Padre Pio i San Francesco di Paola, moleći za pomoć i zaštitu svog djeteta.

Nikada se nisam molio sa takvom dubinom kao tih dana, osjećao sam Isusovu prisutnost koja me podržavala i pomagala. Nekoliko dana prije operacije mog sina nešto se dogodi: dok je spavao, noću, dječak se iznenada probudio i rekao mi da je vidio San Đuzepea i starca s bradom, koji je u vrtu skupljao voće i povrće. Pokušavam ga smiriti i vratim se da spava. U ponedjeljak, 8. februara, moj sin je hospitaliziran, hirurg i anesteziolog ga posjećuju i potvrde operaciju za sljedeći dan. Tokom noći moje se dijete probudi i kaže mi da je vidio Nebo, priznajem da sam se tada jako bojao. Sljedećeg dana, 9. februara 2016., ranula je nestala na dan operacije, doktorica ga je, nakon što je posjetila i utvrdila da nema ništa, otkazala operaciju.

Zahvalio sam Padreu Piou na zagovoru i odmah smo otišli u Rim, gde su za prevod bili mošti njegovog tela. Dolazeći ispred dva vitrina, San Pio i San Leopoldo, poslije nekoliko sati zaredom, stražar, preko sigurnosnog kordona, prilazi da uzme moju bebu za ruku i dovede je blizu lijesa Padre Piovog tijela. Moj suprug i ja smo bili iznenađeni jer nismo ništa tražili. Izvještavajući ga, čuvar nam govori da je osjetio snažan transport prema našem sinu i da ga je želio približiti San Piou. Ovo je za nas bila potvrda da je Padre Pio posebno želio mog sina bliskog njemu.

Svedočenje Antonele