Izvanredno čudo Katoličke crkve. Naučne analize

Od svih euharistijskih čuda najstarije je i najviše dokumentirano Lanciano (Abruzzo), koje se dogodilo oko 700. Jedina takva vrsta koju je naučna zajednica (uključujući i komisiju Svetske zdravstvene organizacije) overila bez nadzora, nakon rigoroznih i preciznih laboratorijskih analiza.

Priča.
Proračun se dogodio u Lancianu (Abruzzo), u maloj crkvi svetih Legonziano i Domiziano između 730. i 750., za vrijeme proslave svete mise koju je predsjedao monah Basilijan. Odmah nakon transubstancija, posumnjao je da se euharistijska vrsta zaista transformirala u tijelo i krv Kristovo, kad su iznenada, pod očima zadivljenog fratara i čitavog sabora vjernika, čestica i vino promijenili u komad mesa i krvi. Potonji se u kratkom vremenu koagulirao i poprimio je oblik pet žuto-smeđih šljunka (na EdicolaWeb možete pronaći detaljniji opis).

Naučne analize.
Nakon nekih sažetih analiza provedenih kroz stoljeća, 1970. relikvije je mogao proučiti međunarodno poznati stručnjak, profesor Odoardo Linoli, profesor patološke anatomije i histologije te hemije i kliničke mikroskopije, kao i primarni direktor Laboratorija za analizu Klinike i patološka anatomija bolnice u Arezzo. Linoli, potpomognut prof. Bertellijem sa Univerziteta u Sieni, nakon pravilnog uzorkovanja, 18/9/70. Izvršio je analize u laboratoriji i javno objavio rezultate 4/3/71 u izvještaju pod naslovom "Histološka istraživanja , imunološki i biološki testovi na meso i krv euharistijskog čuda od Lanciana "(zaključci se mogu vidjeti i na enciklopedijama Wikipedia1 i Wikipedia2. Utvrdio je da:

Dva uzorka uzeta od domaćina mesa sačinjena su od paralelno prugastih mišićnih vlakana (poput skeletnih mišićnih vlakana). Ova i druge indikacije potvrdile su da je ispitivani element, kao što je oduvijek vjerovala popularna i religijska tradicija, komad "mesa" sačinjen od prošaranog mišićnog tkiva miokarda (srca).
Uzorci uzeti iz krvnog ugruška sastojali su se od fibrina. Zahvaljujući raznim testovima (Teichmann, Takayama i Stone & Burke) i hromatografskim analizama, potvrđeno je prisustvo hemoglobina. Koagulirani dijelovi su, dakle, zapravo sastavljeni od koagulirane krvi.
Zahvaljujući imunohistohemijskom testu reakcije zonskih oborina u Ulenhutu utvrđeno je da i fragment miokarda i krv sigurno pripadaju ljudskoj vrsti. Imunoheematološkim testom reakcije nazvanom "apsorpcija-elucija" umjesto toga utvrđeno je da obojica pripadaju krvnoj grupi AB, a isti su pronađeni na prednjem i zadnjem anatomskom otisku tijela čovjeka plašta.
Histološka i hemijsko-fizikalna analiza uzoraka uzetih iz relikvija nije otkrila bilo kakve prisutnosti soli i konzervativnih spojeva, obično korištenih u antici za proces mumificiranja. Nadalje, za razliku od mumificiranih tijela, fragment miokarda već stoljećima ostaje u svom prirodnom stanju, izložen jakim temperaturnim promjenama, atmosferskim i biokemijskim fizikalnim agensima i, uprkos tome, nema nagovještaja raspada i čiji proteini mošti su uspostavljene i ostale su potpuno netaknute.
Profesor Linoli kategorički je isključio mogućnost da su relikvije lažni arhitekta u prošlosti, jer bi to pretpostavilo znanje o anatomskim predodžbama o ljudima mnogo naprednijim od onih rasprostranjenih među tadašnjim liječnicima, što bi omogućilo uklanjanje srca leša i da ga secira kako bi se dobio savršeno homogen i kontinuiran fragment miokardnog tkiva. Nadalje, u razmaku od vrlo kratkog vremenskog razdoblja nužno bi pretrpio ozbiljnu i vidljivu izmjenu uslijed nesvjestica ili truleži.
1973. godine Vrhovno vijeće Svjetske zdravstvene organizacije WHO / UN imenovalo je naučnu komisiju koja će provjeriti zaključke talijanskog liječnika. Radovi su trajali 15 mjeseci sa ukupno 500 ispita. Pretresi su bili isti kao i oni koje je provodio prof. Linoli, s ostalim dodacima. Zaključak svih reakcija i istraživanja potvrdio je ono što je u Italiji već deklarisano i objavljeno.