Današnje vijesti: Od čega se sastojalo Uskrslo tijelo Krista?

Trećeg dana nakon smrti, Hristos je slavno vaskrsao iz mrtvih. Ali da li ste se ikada zapitali šta je bilo vaskrslo Hristovo telo? Ne radi se o nevjerici, već o nepopustljivom, djetinjem uvjerenju da je uskrslo tijelo Kristovo stvarno, nije plod mašte, nije aberacija, nije duh, nego zapravo tu, hoda, govori, jede, pojavljuje se, i nestajanje među učenicima upravo onako kako je Hristos nameravao. Sveci i Crkva dali su nam vodstvo koje je jednako relevantno u smislu moderne nauke kao i u antici.

Vaskrslo tijelo je stvarno
Stvarnost vaskrslog tijela je osnovna istina kršćanstva. Jedanaesti sinod u Toledu (675. AD) smatrao je da je Krist doživio “istinsku smrt u tijelu” (veram carnis mortem) i da je vraćen u život svojom vlastitom snagom (57).

Neki su smatrali da pošto se Hristos pojavio kroz zatvorena vrata svojim učenicima (Jovan 20:26), i nestao pred njihovim očima (Luka 24:31), i pojavio se u različitim oblicima (Marko 16:12), da je njegovo telo samo slika . Međutim, sam Krist se osvrnuo na ove prigovore. Kada se Hrist ukazao učenicima i oni su pomislili da vide duha, rekao im je da „rukuju i vide“ Njegovo telo (Luka 24:37-40). Učenici to nisu samo mogli zapaziti, već i opipljivo i živo. Naučno gledano, nema jačeg dokaza o nečijem postojanju od mogućnosti da dodirnete osobu i gledate je uživo.

Otuda i razlog zašto teolog Ludwig Ott napominje da se uskrsnuće Hristovo smatra najjačim dokazom istinitosti Hristovog učenja (Osnove katoličke dogme). Kao što sveti Pavle kaže: „Ako Hristos nije uskrsnuo, uzalud je naše propovedanje i uzaludna vera vaša“ (1. Korinćanima 15:10). Kršćanstvo nije istinito ako je vaskrsenje Kristovog tijela bilo samo prividno.

Vaskrslo tijelo je proslavljeno
Sveti Toma Akvinski ispituje ovu ideju u Summa Theologi ae (dio III, pitanje 54). Tijelo Hristovo, iako stvarno, bilo je “proslavljeno” (tj. u proslavljenom stanju). Sveti Toma citira Svetog Grigorija koji kaže da se “po vaskrsenju pokazuje da je tijelo Kristovo iste prirode, ali različite slave” (III, 54, čl. 2). Šta to znači? To znači da je proslavljeno tijelo i dalje tijelo, ali nije podložno korupciji.

Kako bismo rekli modernom naučnom terminologijom, proslavljeno tijelo nije podložno silama i zakonima fizike i hemije. Ljudska tela, napravljena od elemenata periodnog sistema, pripadaju racionalnim dušama. Iako naše moći intelekta i daju nam kontrolu nad onim što naša tijela rade – možemo se smiješiti, mahati, nositi svoju omiljenu boju ili čitati knjigu – naša tijela su i dalje podložna prirodnom poretku. Na primjer, sve želje na svijetu ne mogu nam otkloniti bore niti natjerati naše bebe da rastu. Niti neslavno tijelo ne može izbjeći smrt. Tijela su visoko organizirani fizički sistemi i, kao i svi fizički sistemi, slijede zakone entalpije i entropije. Potrebna im je energija da ostanu živi, ​​inače se raspadaju, marširajući s ostatkom svemira ka neredu.

Nije tako sa proslavljenim telima. Iako ne možemo uzeti uzorke proslavljenog tijela u laboratoriju da bismo izvršili niz elementarnih analiza, možemo razumjeti kroz pitanje. Sveti Toma tvrdi da su sva proslavljena tijela još uvijek sastavljena od elemenata (sup, 82). Ovo je očigledno bilo u danima pre periodične tabele, ali se ipak element odnosi na materiju i energiju. Sveti Toma pita da li elementi koji čine tijelo ostaju isti? Da li rade isto? Kako mogu zaista ostati ista supstanca ako se ne ponašaju u skladu sa svojom prirodom? Sveti Toma zaključuje da materija opstaje, održava svoja svojstva, ali postaje sve savršenija.

Jer oni kažu da će elementi, dakle, ostati kao supstancija, a da će ipak biti lišeni svojih aktivnih i pasivnih kvaliteta. Ali čini se da to nije istina: jer aktivne i pasivne osobine pripadaju savršenstvu elemenata, tako da kada bi se elementi obnovili bez njih u tijelu čovjeka koji vaskrsava, bili bi manje savršeni nego sada. ( sup, 82, 1 )

Isti princip koji stvara elemente i forme tijela je isti princip koji ih usavršava, odnosno Bog.Ima smisla da ako su stvarna tijela napravljena od elemenata, onda su i proslavljena tijela. Moguće je da elektronima i svim drugim subatomskim česticama u proslavljenim tijelima više ne upravlja slobodna energija, energija koju termodinamički sistem ima na raspolaganju da izvrši rad, pokretačka snaga stabilnosti koja objašnjava zašto se atomi i molekuli organiziraju kako da rade stvari. U vaskrslom Hristovom telu, elementi bi bili podložni Hristovoj sili, „moći Reči, koja se mora odnositi samo na Božju suštinu“ (Sinod u Toledu, 43). Ovo odgovara Jevanđelju po svetom Jovanu: „U početku beše Reč. . . . Sve stvari je napravio on. . . . U njemu je bio život” (Jovan 1:1-4).

Sva kreacija je opsjednuta Bogom. Dovoljno je reći da proslavljeno tijelo ima žive moći koje neslavno tijelo nema. Proslavljena tijela su netruležna (nesposobna za propadanje) i neprolazna (nesposobna za patnju). Oni su jači. U hijerarhiji stvaranja, kaže sveti Toma, "najjači nije pasivan prema najslabijem" (sup, 82, 1). Sa svetim Tomom možemo zaključiti da elementi zadržavaju svoje kvalitete, ali se usavršavaju u višem zakonu. Proslavljena tijela i sve što sadrže bit će “savršeno podložni razumnoj duši, čak i ako je duša savršeno podložna Bogu” (sup, 82, 1).

Vjera, nauka i nada su ujedinjeni
Imajte na umu da kada potvrđujemo vaskrsenje Gospodnje, mi kombinujemo veru, nauku i nadu. Prirodna i natprirodna carstva dolaze od Boga, i sve je podložno božanskoj proviđenosti. Čuda, slavljenje i vaskrsenje ne krše zakone fizike. Ovi događaji imaju isti formalni uzrok koji uzrokuje da stijene padaju na zemlju, ali su izvan fizike.

Vaskrsenjem je završeno delo otkupljenja, a proslavljeno telo Hristovo je model proslavljenih tela svetih. Šta god da trpimo, strahujemo ili trpimo u svom životu, obećanje Uskrsa je nada u jedinstvo sa Hristom na nebu.

Sveti Pavle je izričit o ovoj nadi. On govori Rimljanima da smo Hristovi sunaslednici.

Ipak, ako patimo s njim, možemo i biti proslavljeni s njim. Jer smatram da patnje ovoga vremena nisu vrijedne poređenja sa slavom koja dolazi, koja će se otkriti u nama. (Rim. 8:18-19, Douai-Rheims Biblija)

On kaže Kološanima da je Hristos naš život: „Kad se pojavi Hristos, koji je naš život, i vi ćete se pojaviti s njim u slavi“ (Kol. 3:4).

On uvjerava Korinćane u obećanje: „Što je smrtno, život može progutati. A onaj koji nas čini za to je Bog, koji nam je dao zalog Duha” (2 Kor 5-4, Douai-Rheims Bible).

I on nam govori. Hristos je naš život izvan patnje i smrti. Kada se kreacija iskupi, oslobođena tiranije korupcije sve do svake čestice koja se sastoji od periodnog sistema, možemo se nadati da ćemo postati ono što smo stvoreni. Aleluja, uskrsnuo je.