Papa Franjo kreće na marš financijske reforme u Vatikanu

Možda ne postoji jedinstveni reformski projekt, ali počasni rekvizit za promjene često je sjecište skandala i nužnosti. Čini se da je ovo slučaj sa Vatikanom pape Franje kada je riječ o financijama, gdje ni u jednom trenutku od 2013. do 14. godine reforme nisu započete tako brzo i žestoko kao u ovo vrijeme.

Razlika je u tome što se prije sedam godina bujica aktivnosti uglavnom odnosila na nove zakone i strukture. Danas se više radi o primjeni i primjeni, što je sve složenije, jer znači da bi određeni ljudi mogli izgubiti posao ili moć i, u nekim se slučajevima, mogu suočiti s krivičnom prijavom.

Posljednji od ovih događaja dogodio se u utorak, kada je Vatikan objavio da je nakon upada u urede Fabbrica di San Pietro, ureda koji upravlja bazilikom Svetog Petra, papa imenovao italijanskog nadbiskupa Marija Giordanu, bivšeg papinog ambasadora u Haitiju i Slovačkoj, kao "vanredni komesar" fabrike sa zadatkom da "ažurira njen statut, rasvetli svoju administraciju i reorganizuje njene administrativne i tehničke kancelarije".

Prema pisanju italijanske štampe, taj potez dolazi nakon opetovanih internih pritužbi na tvornicu zbog nepravilnosti u ugovorima, što izaziva sumnje u favoriziranje. 78-godišnjoj Giordani, prema izjavi Vatikana u utorak, pomagaće komisija.

Unatoč općem zastoju u vezi s koronavirusom posljednjih mjeseci, bio je to period vodstva u smislu finansijske rekonstrukcije u Vatikanu, a potres od utorka samo je posljednje poglavlje.

Italija je 8. marta pretrpjela nacionalnu blokadu i papa Franjo je od tada poduzeo sljedeće mjere:

Talijanski bankar i ekonomist Giuseppe Schlitzer imenovan je 15. aprila za novog direktora Vatikanske uprave za financijske informacije, njegove jedinice za financijski nadzor, nakon iznenadnog odlaska švicarskog stručnjaka za pranje novca Renéa Brülharta prošlog novembra.
Vjerovalo se da je 1. maja pet otpuštenih službenika Vatikana umiješano u kontroverznu kupovinu dijela imovine u Londonu od strane Državnog sekretarijata, koja se odvijala u dvije faze između 2013. i 2018. godine.
Sazvao je sastanak svih šefova odjeljenja kako bi raspravljali o financijskoj situaciji Vatikana i mogućim reformama početkom maja, s detaljnim izvještajem oca jezuita Huana Antonia Guerrera Alvesa, kojeg je Franjo imenovao prošlog novembra za prefekta Sekretarijata za 'ekonomija.
Sredinom maja zatvorila je devet holding kompanija sa sjedištem u švicarskim gradovima Lozani, Ženevi i Friburgu, a sve stvoreno za upravljanje dijelovima investicionog portfelja Vatikana, nekretninama i nekretninama.
Prebacio je vatikanski "Centar za obradu podataka", u osnovi njegovu službu za financijsko praćenje, iz Uprave za zaštitu apostolske stolice (APSA) u Sekretarijat za ekonomiju, u pokušaju da stvori jaču razliku između administracije i kontrola.
Ona je 1. juna izdala novi zakon o nabavkama, koji se odnosi i na Rimsku kuriju, odnosno birokratiju koja upravlja univerzalnom crkvom, i na državu Vatikan. Blokira sukob interesa, nameće procedure nadmetanja i centralizuje kontrolu nad nabavkama.
Imenovan talijanski laik Fabio Gasperini, bivši bankarski stručnjak za Ernst and Young, za novog dužnosnika broj dva u Upravi za naslijeđe Svete Stolice, efektivno za centralnu banku Vatikana.
Šta pokreće ovaj skok aktivnosti?

Prvo je London.

Skandal koji je u toku bio je ogromna sramota, između ostalog dovodeći u pitanje efikasnost Papinih reformskih napora. Posebno je zabrinjavajuće s obzirom na to da će se vjerojatno u nekom trenutku ove godine Vatikan suočiti sa sljedećim krugom revizije od strane Moneyvala, agencije Vijeća Evrope za borbu protiv pranja novca, a ako agencija odluči da debakl u Londonu znači da Vatikan nije ozbiljan u u skladu sa međunarodnim standardima transparentnosti i odgovornosti, mogao bi biti blokiran sa tržišta valuta i suočiti se sa znatno višim transakcionim troškovima.

Kao drugo postoji koronavirus.

Analiza koju je Guerreo predstavio papi i šefima odjela sugerira da bi se deficit Vatikana mogao ove godine povećati za čak 175%, dostigavši ​​gotovo 160 miliona dolara, zbog pada prihoda od investicija i nekretnina, kao i smanjenja. doprinosi dijeceza širom svijeta dok se bore sa svojim finansijskim problemima.

Taj deficit doprinosi nekoliko dugoročnih strukturnih slabosti u finansijskoj situaciji Vatikana, među kojima je prijeteća penziona kriza. U osnovi, Vatikan ima previše osoblja u odnosu na svoje resurse i bori se samo da isplati plate, a kamoli da izdvoji sredstva koja će biti potrebna kako današnja radna snaga počne dostizati starosnu granicu za penzionisanje.

Drugim riječima, potpuno financijsko čišćenje kuće više nije samo moralna želja niti poticaj za odnose s javnošću da se izbjegnu budući javni skandali. Pitanje je preživljavanja koje gotovo uvijek ima za posljedicu razjašnjavanje razmišljanja i davanje osjećaja hitnosti.

Ostaje da se vidi koliko će ove nove mjere biti efikasne. Prvo, bit će važno vidjeti da li pregled tvornice slijedi isti scenario kao i mnoge druge vatikanske istrage o finansijskim skandalima, a to je da se identifikuje šačica italijanskih laika, vanjskih konsultanata ili direktnih zaposlenika i da se sva krivica svali na njih, izolujući tako kardinale i više sveštenstvo od krivice.

Međutim, prije šest mjeseci bilo je primamljivo zaključiti da je papa Franjo odustao od financijske reforme. Danas, s obzirom na dvostruki osjećaj skandala i duga, čini se ozbiljno ozbiljnim.