Studija o međugorskim vidiocima. Evo šta doktori kažu

(, Nedefinirano, 12

Međugorska ukazanja s najvećom stručnošću i stručnošću ispitala je talijansko-francuska teološka i naučna komisija "na osnovu izvanrednih događaja koji se događaju u Međugorju". Sedamnaest poznatih naučnika, doktora, psihijatara i teologa, 14. januara 1986. godine u Paini kod Milana, u svom istraživanju postigli su zaključak od 12 tačaka.
1. Na osnovu psiholoških testova, za svakog od vizionara moguće je sa sigurnošću isključiti prevaru i obmanu.
2. Na osnovu medicinskih pregleda, testova i kliničkih opažanja itd., Za sve i za svakog od vizionara moguće je isključiti patološku halucinaciju.
3. Na osnovu rezultata prethodnih istraživanja, za sve i za svakog vizionara moguće je isključiti čisto ljudsku interpretaciju ovih manifestacija.
4. Na osnovu informacija i dokumentacije koja se može dokumentovati, za sve i za svakog vizionara moguće je isključiti da su ove manifestacije nadnaravnog reda, tj. Pod demonskim utjecajem.
5. Na osnovu informacija i zapažanja koja se mogu dokumentovati, postoji podudarnost između ovih manifestacija i onih koje su obično opisane u mističnoj teologiji.
6. Na osnovu informacija i zapažanja koja se mogu dokumentovati, moguće je govoriti o duhovnom napretku i napretku na teološkom polju i o moralnim vrlinama vizionara, od početka ukazanja do danas.
7. Na osnovu informacija i zapažanja koja se mogu dokumentovati, moguće je isključiti učenja i ponašanja vizionara koja su u očitoj suprotnosti s kršćanskom vjerom i moralom.
8. Na osnovu informacija i zapažanja koja se mogu dokumentovati, moguće je govoriti o dobrim duhovnim plodovima kod ljudi koje privlači natprirodna aktivnost ovih manifestacija i kod ljudi naklonjenih njima.
9. Nakon više od četiri godine, različiti trendovi i pokreti koji su se pojavili kroz Međugorje, kao posljedica ovih manifestacija, utječu na Božji narod u Crkvi u potpunoj harmoniji s katoličkim naukom i moralom.
10. Nakon više od četiri godine moguće je govoriti o trajnim i objektivnim duhovnim plodovima pokreta generiranih kroz Međugorje.
11. Moguće je potvrditi da sve dobre i duhovne inicijative Crkve, koje su u potpunom skladu s autentičnim crkvenim učiteljstvom, nalaze podršku u događajima u Međugorju.
12. Slijedom toga, može se zaključiti da je nakon dubljeg ispitivanja protagonista, činjenica i njihovih učinaka, ne samo na lokalnom nivou, već iu pogledu spremnih dogovora Crkve uopće, dobro za Crkvu prepoznati natprirodno podrijetlo, a samim tim i svrhu događaja u Međugorju.
Do sada je to najsavjesnije i cjelovito istraživanje međugorskih fenomena i upravo iz tog razloga je najpozitivnije na znanstveno-teološkoj razini.

Grupa francuskih stručnjaka koju je vodio gospodin Henri Joyeux

Još jedan ozbiljan posao ispitivanja vizionara obavila je grupa francuskih stručnjaka predvođenih gospodinom Henrijem Joyeuxom. Koristeći najsavremeniju opremu i mašineriju, ispitivao je unutrašnje reakcije vidjelaca prije, za vrijeme i nakon ukazanja te sinhronizaciju njihovih očnih, slušnih, srčanih i moždanih reakcija. Rezultati ove komisije bili su vrlo značajni. Pokazali su da je predmet promatranja vanjski za vizionare i da treba isključiti bilo kakvu vanjsku manipulaciju i međusobni dogovor između vizionara. Rezultati pojedinačnih encefalograma i drugih reakcija prikupljaju se i obrađuju u posebnoj knjizi (H. Joyeux - R. Laurentin, Etudes médicales et scientifiques sur les apparitions de Međugorje, Pariz, 1986).
Rezultati upravo spomenute komisije potvrdili su zaključke međunarodne komisije i sa svoje strane dokazuju da su ukazanja fenomen koji nadilazi modernu nauku i da je sve usmjereno na druge nivoe postojanja.

INSTITUT ZA GRANIČNU ZNANOST (IGW) - INNSBRUCK
CENTAR ZA PROUČAVANJE I VREDNOVANJE PSIHOFIZIČKOG STANJA SAVESTI - MILAN
EVROPSKA ŠKOLA ZA PSIHOTERAPEVTSKU HIPNOZU AMISI - MILAN
PARAPSIHOLOŠKI CENTAR - BOLOGNA

Na zahtjev župnog ureda u Međugorju, provedeno je psihofiziološko i psihodijagnostičko istraživanje na ispitanicima koji su od 1981. poznati kao vizionari međugorske skupine.
Istraživanje je provedeno u četiri faze:
- Prva analiza izvršena je 22. i 23. aprila 1998. u kući za hrišćanske sastanke u Capiago Intimiano (Como), kojom su upravljali oci devona. Ovom prilikom ispitani su: Ivan Dragičević, Marija Pavlović i Vicka Ivanković.
- Druga analiza provedena je 23. i 24. srpnja 1998. u Međugorju. Ispitane su Mirjana Soldo-Dragičević, Vicka Ivanković i Ivanka Elez-Ivanković.
- treću analizu, isključivo psihodijagnostičku, izveo je kanadski psiholog Lori Bradvica, u suradnji s fratrom Ivanom Landekom, na Jakovu Colo.
- Četvrta psihofiziološka evaluacija izvršena je 11. decembra 1998. u istoj kući za hrišćanske sastanke u Capiago Intimiano (Como) sa Marijom Pavlović.
Nepotpunost psihofiziološkog istraživanja uzrokovana je djelomičnom suradnjom nekih ispitanika koji se nisu podredili zahtjevima radne grupe iz porodičnih ili socijalnih razloga ili zbog osobne povjerljivosti, iako su između Slavka Barbarića i Ivana Landeke li stimulirali , bez vršenja ikakvog uticaja, na programe radnih grupa. Radna skupina nazvana je "Međugorje 3", jer su uz pojedinačna medicinska i psihološka istraživanja prije ove studije radile dvije radne skupine: prva grupa francuskih doktora 1984. i druga grupa talijanskih ljekara 1985. Nadalje, 1986. tri Evropski psihijatri provodili su isključivo psihijatrijsko-dijagnostička istraživanja.
U radnoj grupi Međugorje 3 sudjelovali su:
- Andreas Resch, teolog-psiholog iz Innsbruck instituta za nauku o granicama, kao generalni koordinator;
- dr. Giorgio Gagliardi, lekar, psihofiziolog Istraživačkog centra za stanja svesti u Milanu, član odbora Evropske škole Amisi u Milanu i Parapsihološkog centra u Bolonji;
- dr. Marco Margnelli, medicinski psiholog i neurofiziolog istraživačkog centra za stanja svijesti, član odbora Evropske škole Amisi u Milanu i parapsihološkog centra u Bolonji;
- dr. Mario Cigada, doktor, psihoterapeut i oftalmolog, član odbora Evropske škole Amisi u Milanu;
- dr. Luigi Rovagnati, neurohirurg, asistent neurohirurgije, Univerzitet u Milanu, član odbora Evropske škole Amisi u Milanu;
- dr. Marianna Bolko, psihijatar i psihoanalitičar, profesor u školi za specijalizaciju iz psihoterapije Univerziteta u Bologni;
- dr. Virginio Nava, psihijatar, šef psihijatrije u bolnici Como;
- dr. Rosanna Costantini, psiholog, predavač na fakultetu Auxillium u Rimu;
- dr. Fabio Alberghina, liječnik internista;
- dr. Giovanni Li Rosi, ginekolog u bolnici Varese i specijalista za hipnotičku psihoterapiju u Amisi u Milanu;
- dr. Gaetano Perriconi, internista u bolnici FBF u Erbi, Como;
- prof. Massimo Pagani, internista, profesor interne medicine na Univerzitetu u Milanu;
- dr. Gabriella Raffaelli, naučni sekretarijat;
- Fiorella Gagliardi, tajnica, pomoćnica zajednice.
Zahvaljujući dolje navedenim testovima analizirana je psihofizička i psihološka situacija:
- lična istorija bolesti
- istorija bolesti
- MMPI, EPI, MHQ, test stabla, test ličnosti, Ravenov matrica, Rorschachov test, ručni test, test istine i laži prema Valsecchiju;
- neurološka posjeta
- kompjuterizovana poligrafija (električna aktivnost kože, pletizmografija, aktivnost perifernih kapilara i otkucaja srca, dijafragmatična i koštana pneumografija) tokom ukazanja, u trenutku pamćenja, u ukazanjima sa hipnozom i tokom vizualizacije;
- dinamičko snimanje krvnog pritiska (Holter)
- ekg ​​i respirogram (Holter)
- zjenični refleks (fotomotorni)
- video snimanje
- fotografije.

Tokom svih izvršenih testova vizionari su uvijek odlučivali slobodno, brzo i u suradnji.
Iz ovih psihološko-dijagnostičkih istraživanja proizlazi sljedeće:
Tokom razdoblja od 17 godina, od početka svojih doživljaja izgleda, ispitanici nisu pokazivali patološke simptome poput ekstaze, disocijativnih poremećaja ili gubitka kontakta sa stvarnošću.
Svi ispitani ispitanici su, međutim, pokazivali simptome koji se odnose na opravdane stresne reakcije proizašle iz velikog egzogenog i endogenog emocionalnog podražaja, posljedice svakodnevnog života.
Na osnovu njihovih ličnih svjedočenja pokazalo se da su početna i naknadna promjena stanja svijesti određene neobičnim okolnostima koje oni samo znaju i koje definiraju kao vizije / ukazanja Madone.
Psihijatrijski i psihološki pregled ljudi, čiji je cilj bio da definiše najznačajnije lične karakteristike, ne može se otkriti jer pripada privatnoj sferi.
Psihofiziološka evaluacija provedena je u četiri različita stanja svijesti:
- budnost
- promijenjeno stanje svijesti (hipnoza s izazivanjem ekstaze)
- vizualizacija mentalnih slika
- promijenjeno stanje svijesti (definirano kao zanos ukazanja).

Cilj je bio procijeniti da li je stanje ekstaze tokom ukazanja, koju je 1985. godine već registrovala radna grupa talijanskih ljekara, i dalje prisutno ili je došlo do bilo kakvih promjena. Nadalje, željeli smo analizirati moguće slučajnosti / razilaženja s drugim stanjima svijesti kao što su inducirana vizualizacija ili hipnoza.
Istraživanje je pokazalo da se fenomeni ekstaze mogu povezati s onim iz 1985. godine, nižim intenzitetom.
Hipnotičko ispitivanje stanja ekstaze nije izazvalo fenomenologiju spontanih iskustava i stoga se može zaključiti da ekstatično stanje u ukazanjima nije stanje hipnotičkog sna.

Capiago Intimiano, 12
Potpisao

Andreas Resch, dr. Giorgio Gagliardi, dr. Marco Margnelli,
Dr. Marianna Bolko i dr. Gabriela Raffaelli.
Izvor: Članak preuzet sa stranice župe Međugorje http://www.medjugorje.hr/ulazakitstipe.htm