Koji su grijesi protiv Duha Svetoga?

„Zato vam kažem, oprostit će se svim grijesima i bogohulstvu, ali hula na Duha neće biti oproštena“ (Matej 12:31).

Ovo je jedno od najizazovnijih i zbunjujućih Isusovih učenja pronađeno u Evanđeljima. Evanđelje Isusa Hrista ukorijenjeno je u opraštanju grijeha i otkupljenju onih koji priznaju svoju vjeru u Njega, ali ovdje Isus uči neoprostivi grijeh. Budući da je ovo jedini grijeh za koji Isus izričito kaže da je neoprostiv, vrlo je važan. Ali šta je bogohuljenje protiv Duha Svetoga, i kako znate jeste li to učinili ili ne?

Na što je Isus mislio u Mateju 12?
Čovjek potlačen demonima, slijepo-nijemi, doveden je k Isusu i Isus ga je trenutno izliječio. Mnoštvo ljudi koji su bili svjedoci ovog čuda bili su zapanjeni i pitali "Da li je ovo mogao Sin Davidov?" Oni su ovo pitanje postavili jer Isus nije bio sin Davidov kakav su očekivali.

David je bio kralj i ratnik, a očekivalo se da će i Mesija biti sličan. Međutim, ovdje je Isus, koji hoda među ljudima i liječi, umjesto da vodi vojsku protiv Rimskog carstva.

Kad su farizeji saznali za Isusovo izlječenje demonski potlačenog čovjeka, pretpostavili su da on ne može biti Sin čovječji, pa je sigurno bio sotonin potomak. Rekli su: "Ovaj čovjek samo izbacuje demone iz Belzebub-a, kneza demona" (Matej 12:24).

Isus je znao o čemu razmišljaju i odmah je prepoznao njihov nedostatak logike. Isus je naglasio da podijeljeno kraljevstvo ne može izdržati i da Satana ne bi imalo smisla izgoniti svoje demone koji su radili njegovo djelo u svijetu.

Isus zatim izjavljuje kako izgoni demone, govoreći: "Ali ako sam Duhom Božjim izgonio demone, onda je kraljevstvo Božje došlo na vas" (Matej 12:28).

Na to se Isus poziva u stihu 31. Bogohuljenje protiv Svetog Duha je kad god neko Sotoni pripiše ono što Duh Sveti radi. Ovu vrstu grijeha može počiniti samo onaj tko u očitom odbacivanju djela Svetog Duha namjerno potvrđuje da je Božje djelo djelo Sotone.

Ovdje je ključno to što su farizeji znali da je Isusovo djelo radio Bog, ali nisu mogli prihvatiti da Duh Sveti djeluje kroz Isusa, pa su djelo namjerno pripisali Sotoni. Bogohuljenje protiv Duha događa se samo kad neko svjesno odbaci Boga, a ako odbije Boga iz neznanja, oprostit će mu se kajanje. Međutim, za one koji su iskusili Božje otkrivenje, svjesni su Božjeg djela i još uvijek ga odbacuju i njegovo djelo pripisuju Sotoni, to je bogohuljenje protiv Duha i stoga je neoprostivo.

Postoje li višestruki grijesi protiv Duha ili samo jedan?
Prema Isusovom učenju u Mateju 12, postoji samo jedan grijeh protiv Duha Svetoga, iako se može očitovati na mnogo različitih načina. Opći grijeh protiv Duha Svetoga namjerno je pripisivanje djela Duha Svetoga neprijatelju.

Dakle, ti su grijesi "neoprostivi"?

Neki razumiju neoprostiv grijeh objašnjavajući ga na sljedeći način. Da bi neko mogao tako jasno doživjeti Božje otkrivenje, potreban je veliki stupanj odbijanja da se odupre djelu Svetog Duha. Grijeh se zaista može oprostiti, ali neko ko je odbacio Boga nakon takvog nivoa otkrivenja vjerovatno se nikada neće pokajati pred Gospodom. Nekome ko se nikada ne pokaje nikada neće biti oprošteno. Dakle, iako je grijeh neoprostiv, neko ko je počinio takav grijeh vjerojatno je toliko daleko da se nikada neće pokajati i uopće tražiti oproštaj.

Trebamo li se kao hrišćani brinuti da li ćemo počiniti neoprostiv grijeh?
Na osnovu onoga što Isus govori u svetim spisima, nije moguće da istinski dobroverni hrišćanin počini bogohuljenje protiv Duha Svetoga. Da bi neko bio pravi hrišćanin, već su mu oprošteni svi prestupi. Božjom milošću, kršćanima je već oprošteno. Stoga, ako bi kršćanin izvršio bogohuljenje protiv Duha, izgubio bi svoje trenutno stanje opraštanja i tako bi opet bio osuđen na smrt.

Međutim, Pavle na Rimljanima uči da „stoga nema osude za one koji su u Hristu Isusu“ (Rimljanima 8: 1). Kršćanin ne može biti osuđen na smrt nakon što ga je Krist spasio i iskupio. Bog to ne dopušta. Neko ko voli Boga već je iskusio djelo Svetog Duha i ne može svoja djela pripisati neprijatelju.

Samo vrlo predani i Bogom uvjereni branik može ga odbiti nakon što je vidio i prepoznao djelo Svetog Duha. Ovakav stav će spriječiti nevjernika da bude voljan prihvatiti Božju milost i oprost, što može biti slično tvrdoći srca koja se pripisuje faraonu (pr. Izl 7, 13). Vjerovanje da je otkrivenje Duha Svetoga o Isusu Hristu kao Gospodinu laž jedina je stvar koja će nekoga zasigurno zauvijek osuditi i ne može mu se oprostiti.

Odbijanje milosti
Isusovo učenje o neoprostivom grijehu jedno je od najizazovnijih i najspornijih učenja u Novom zavjetu. Izgleda šokantno i obrnuto da Isus svaki grijeh može proglasiti neoprostivim, kad je Njegovo evanđelje potpuno oproštenje grijeha. Neoprostiv je grijeh hule na Duha Svetoga. To se događa kada prepoznamo djelo Duha Svetoga, ali u odbacivanju Boga to djelo pripisujemo neprijatelju.

Jer onaj ko promatra Božju objavu i razumije da je to Gospodinovo djelo, a opet je odbija, jedina je stvar koja se može učiniti i kojoj se ne može oprostiti. Ako neko u potpunosti odbaci milost Božju i ne pokaje se, Bog mu nikada neće moći oprostiti. Da bi mu Bog oprostio, mora se pokajati pred Gospodom. Molimo se za one koji još ne poznaju Hrista, kako bi bili prihvatljivi za Božje otkrivenje, tako da niko neće počiniti ovaj grijeh osude.

Isuse, tvoja milost obiluje!