Sveti Ćiril Aleksandrijski, sveti dan 27. juna

(378. - 27. juna 444.)

Priča o San Cirillo di Alessandria

Sveci se ne rađaju sa oreolima oko glave. Kiril, prepoznat kao veliki učitelj Crkve, započeo je svoju karijeru kao nadbiskup Aleksandrije u Egiptu, impulsivnim, često nasilnim akcijama. Pljačkao je i zatvarao crkve novovatijskih jeretika - što je zahtijevalo da se oni koji negiraju vjeru ponovno kršte - učestvovao u položenju svetog Jovana Zlatoustog i oduzeo jevrejsku imovinu, protjerujući Jevreje iz Aleksandrije u znak odmazde zbog napada na kršćane.

Važnost Kirila za teologiju i istoriju Crkve leži u njegovoj podršci za pravovernost protiv jeresi Nestorija, koji je učio da su u Hristu dvije osobe, jedna čovjek i jedna božanska.

Polemika je bila usmjerena na dvije prirode u Kristu. Nestorius ne bi prihvatio titulu "nositeljice Boga" za Mariju. Preferirao je "nositelja Hrista", rekavši da u Hristu postoje dvije različite osobe, božanska i ljudska, ujedinjene samo moralnom zajednicom. Rekao je da Marija nije bila Božja majka, već samo Hristov čovjek, čije je čovječanstvo bilo samo hram Božji, a nestorijanizam je implicirao da je Hristova humanost puka krinka.

Predsjedavajući kao papin predstavnik na Efeskom koncilu 431. godine, Kiril je osudio nestorijanizam i proglasio Mariju doista "nositeljkom Boga", majkom jedne Osobe koja je zaista Bog i istinski čovjek. U zabuni koja je usledila, Ciril je svrgnut i zatvoren tri meseca, nakon čega je ponovo dočekan u Aleksandriji.

Pored toga što je morao da ublaži svoje protivljenje onima koji su stali na Nestorijevu stranu, Kiril je imao poteškoća i sa nekim svojim saveznicima, koji su smatrali da su otišli predaleko, žrtvujući ne samo jezik već i pravoslavlje. Sve do njegove smrti, njegova politika suzdržavanja držala je pod kontrolom njegove ekstremne partizane. Na samrtnoj postelji, uprkos pritiscima, odbio je osuditi Nestorijevog učitelja.

Refleksija
Životi svetaca dragocjeni su ne samo zbog vrline koju otkrivaju, već i zbog manje vrijednih osobina koje se također pojavljuju. Svetost je Božji dar nama kao ljudima. Život je proces. Odgovorimo na Božji dar, ali ponekad s puno cik-cakova. Da je Kiril bio strpljiviji i diplomatskiji, nestorijanska crkva ne bi mogla toliko dugo ustati i zadržati vlast. Ali i sveci moraju rasti iz nezrelosti, uskosti i sebičnosti. Jer mi - i mi - odrastamo, mi smo zaista sveci, ljudi koji žive Božji život.