Teško unakaženi vatrogasac, zahvaljujući transplantaciji ima novo lice.

Transplantacija lica čini Patrickov život ponovo mogućim.

unakaženi vatrogasac sa transplantacijom
Patrick Hardison prije i poslije transplantacije.

Mississippi. Bilo je to 2001. godine kada se Patrick Hardison, 41-godišnji dobrovoljni vatrogasac javio na poziv o požaru. Žena je bila zarobljena u zgradi, a Patrick, pun dužnosti i dobrog srca, nije dvaput razmišljao da se baci u vatru. Uspio je spasiti ženu, ali dok je pobjegao kroz prozor, na njega se srušio dio zapaljene zgrade. Sigurno nije zamišljao da će njegov budući život zavisiti od transplantacije.

Patrik je oduvek bio dobar primer za sve, učesnik društvenog života svoje zajednice, uvek posvećen dobrotvornim aktivnostima i altruizmu, dobar otac i ljubazan muž. Taj dan mu je zauvek promenio život. Vatra mu je pojela uši, nos i otopila kožu na licu, a zadobio je i opekotine trećeg stepena po tjemenu, vratu i leđima.

Bliski prijatelj i prvi odgovorni Jimmy Neal se prisjeća:

Nikada nisam video da je neko toliko izgoreo da je još uvek živ.

Za Patrika počinje zaista košmarno razdoblje, pored strašnih bolova koje svakodnevno mora da trpi, bit će neophodne mnoge operacije, ukupno 71. Nažalost, vatra mu je istopila i kapke, a otkrivene oči će neumoljivo nestati prema sljepoći.

Naravno, pored medicinskog, tu je i psihološki aspekt koji ozbiljno utiče na njegov ionako težak život. Djeca se uplaše kada ga vide, ljudi pokazuju na njega na ulici, u gradskom prevozu ljudi šapuću i gledaju ga sa sažaljenjem. Patrik je primoran da živi izolovan, da se krije od društva i nekoliko puta kada izađe mora da se dobro maskira sa šeširom, sunčanim naočarima i protetskim ušima.

Uprkos 71 operaciji, Patrik i dalje ne može da jede ili da se smeje a da ne oseća bol, lice mu nema izraza lica, jedino pozitivno je to što su mu lekari uspeli da spasu oči prekrivši ih režanima kože.

U 2015. dolazi prekretnica za Patricka, nove tehnike transplantacije omogućavaju tako opsežan presađivanje kože koji također uključuje uši, vlasište i trepavice. Dr Eduardo D. Rodriguez iz NYU Langone Medical Center u New Yorku priprema se za primanje donatora koji će omogućiti operaciju. Ubrzo nakon toga, 26-godišnji David Rodebaugh doživio je nesreću na biciklu koja je rezultirala povredom glave.

David se smatra moždano mrtvim, a njegova majka dozvoljava uklanjanje svih organa koji se mogu koristiti za spašavanje drugih života. Patrik ima svoju šansu, stotinu doktora, medicinskih sestara, asistenata se sprema za ovu jedinstvenu intervenciju u svijetu, a nakon 26 sati konačno ovaj nesretnik ima novo lice.

Putovanje ka Patrikovom novom životu je počelo ali je i dalje veoma složeno, moraće da nauči da trepće, da guta, moraće da živi sa lekovima protiv odbacivanja zauvek, ali konačno više neće morati da se krije i moći će da otprati svoju kćer do oltara bez maski i šešira.

Poruka koju Patrik želi da proširi je: "Nikad ne gubite nadu, nikada ne popuštajte događajima, nikad nije kasno."