Današnje jevanđelje 23. novembra 2020. sa riječima pape Franje

ČITANJE DANA
Iz knjige Apokalipse svetog Jovana apostola
Ap 14,1-3.4b-5

Ja, Jovan, vidio sam: evo Jaganjca koji stoji na gori Sion i sa njim stotina četrdeset i četiri hiljade ljudi koji su nosili njegovo ime i ime njegovog oca zapisano na čelu.

I čuo sam glas koji je dopirao s neba, poput huka velikih voda i poput tutnjave jake grmljavine. Glas koji sam čuo bio je poput sviranja citraša koji se u pjesmi prate svojim lirama. Oni pevaju kao nova pesma pred prestolom i pred četiri živa bića i starešinama. I tu pjesmu niko nije mogao razumjeti, osim sto četrdeset i četiri hiljade, otkupljenih od zemlje.
Oni su ti koji prate Jaganjca kamo god on otišao. Oni su otkupljeni među ljudima kao prvi plod za Boga i za Jaganjca. U njihovim ustima nije pronađena laž: oni su besprijekorni.

JEVANĐELJE DANA
Iz Evanđelja po Luki
Lk 21,1-4

U to je vrijeme Isus podigao pogled i vidio kako bogataši bacaju svoje prinose u riznicu hrama.
Takođe je vidio siromašnu udovicu, koja je u nju bacila dva mala novčića, i rekao: «Zaista vam kažem: ova udovica, tako siromašna, bacila je više nego iko. Svi su oni, zapravo, bacili dio svog suvišnog kao ponudu. Umjesto toga, u svojoj bijedi bacila je sve što je trebala za život ».

RIJEČI SVETOG OCA
Isus pažljivo promatra tu ženu i skreće pažnju učenicima na oštar kontrast scene. Bogati su s velikom razmetljivošću davali ono što im je bilo suvišno, dok je udovica, diskretno i ponizno, davala "sve što je trebalo da živi" (v. 44); za ovo je - kaže Isus - dala više od svega. Voljeti Boga "svim srcem" znači pouzdati se u njega, u njegovu providnost i služiti mu u najsiromašnijoj braći ne očekujući ništa zauzvrat. Suočeni sa potrebama svog susjeda, pozvani smo da se lišimo nečega prijeko potrebnog, a ne samo suvišnog; pozvani smo dati neke svoje talente odmah i bez rezerve, a ne nakon što smo ih iskoristili u svoje lične ili grupne svrhe. (Angelus, 8. novembra 2015