Dođite izvana: «Sve postoji! ...» važan san

«Dana 29. jula 1987. godine, nas tri sestre [monahinje] otišle smo u posjetu našoj sestri Klaudiji, nastanjeni u Paoloni-Piccoli, opština Santa Paolina (Avelino). Sljedećeg dana posjetili smo osamdesetogodišnju udovicu Albina Gnerrea i njenu djecu. Jedan od njih, zaustavivši se kod našeg brata, oca Beniamino-a, ispričao mu je veoma važan san...

«Dana 29. jula 1987. godine, nas tri sestre [monahinje] otišle smo u posjetu našoj sestri Klaudiji, nastanjeni u Paoloni-Piccoli, opština Santa Paolina (Avelino). Sljedećeg dana posjetili smo osamdesetogodišnju udovicu Albina Gnerrea i njenu djecu. Jedan od njih, zaustavivši se kod našeg brata, oca Beniamino, ispričao mu je vrlo važan san [...]. Ovaj mladić nije vjerovao u zagrobni život (tj. u istine Novissimija: Sud, pakao, raj). Prema njemu, čovjekov život je kao životinji, završava se smrću. Ali njegov komšija prijatelj, Raffaele Paladino, koji je nedavno umro, došao mu je u snu. […] Još u snu ga je pitao: – Mrtav si… reci mi da li nešto sa onoga sveta zaista postoji, jer ja ne verujem ni u šta i hulim…
Pokojnik je odgovorio:
– Boli, moraš vjerovati: postoje Raj, Čistilište, Pakao, Vječnost… – I nastavio je da ponavlja: – Sve postoji! Postoji! Postoji! I da potvrdim da je to što kažem istina, dajem vam ove brojke koje ćete igrati na volanu Napulja.
Mladić se probudio i napisao: 17, 48, 90 i stavio papirić u džep na grudima, pored slike Madone od Montevergine, zaboravljene ko zna koliko dugo. Povremeno bi mu iz džepa iskočio komad papira s brojevima. Konačno je pustio one brojeve koje mu je mrtav rekao. Nakon nekoliko dana novine su objavile navedene brojke. Mladić je osvojio pristojnu sumu. San se ostvario. Od tog trenutka više nije hulio i postao je praktičan vjernik."