Pobožnost anđelu čuvaru: njegove dnevne blagodati

Mladi Tobias, putnik sa svojim Anđelom, bio je savršena slika svih nas ovdje putnika, zajedno s našim; s tom razlikom, da je to vidio, ne znajući da je to Angelo; znamo suprotno, a da to ne vidimo. On sa slijepim ocem i siromašnom obiteljskom obitelji {17 [103]} duguje dugom i katastrofalnom putu, Giovine kakav je, neiskusan u načinima i poslovima. Ali što? čim stavi nogu iz kuće, uskoro se vidi lijepi mladić (anđeo Rafael), koji u putničkoj haljini uljudno nudi suputnika i vodiča. Inače, otkad nam je naš Anđeo na svijetu postao blizak, on nas više ne napušta cijeli svoj život. I tko može nabrojati opasnosti u koje nas odvodi ljubavnik njegovatelja i robu koja nam pripada? Previše znamo koliko smo opasnostima izloženi u djetinjstvu; na koliko događaja u mladosti i tijekom života, ili zbog nemoći, ili za putovanja, ili za teške poslovne i loše susrete, ili za nepovoljne i neočekivane slučajeve. Sjećamo se da često iz tako neočekivane i gotovo čudesne providnosti iziđemo iz nje. Legende o kome sam se osjećao pomaknut sam da napuste kuću i jedva sam je napustio, koja je uništena; onih koji su se povukli nogom s tog mjesta i tako vidjeli da je izbio požar; onih koji su promijenili put i našli se daleko od ubojica; onih koji su se zaustavili kod kuće i tako došli do izbjegavanja oborina ili zasjeda; i kome bi se sve to trebalo učiniti, ako ne ljubljenim očima našeg Anđela, koji uvijek budno pazi i pazi na nas? Dakle, izreka stvarnog proroka da nas Gospodin Anđeo oslobađa opasnosti: Immittet Angelus Domini in circuitu timentium eum, et eripiet eos. On je oko nas, kaže da. Ambrose, i on hoda pred nama, tako da nam nitko ne može nauditi. Unatoč mnogim poduzetim rizicima, može reći Tobiji da se vidi, slobodan i zdrav i da duguje dobrom čuvaru Angelu. Tobias je u stvari brzo prikupio velike svote svoga kredita i isprva ga pripisao dobroti dužnika, ali zatim je vidio da je {19 [105]} dobrota od Anđela da ih poznaje na načine koji su mu tako prikupljali. Vjerovao je sretnom sastanku da je svoju dužnost i zakon postavio sa suprugom koja je bila jednako bogata i raspoložena, ali tada je vidio da je to usluga njegovog Anđela. Vjerovao je svojoj nesreći što se našla u riziku da ga proždre velika riba; ali tada je vidio da je rizik graciozna osobina njegovog Anđela koji je natjerao ribu da pobjegne demonom i dao slijepcu ocu. Tako je u ponašanju naizgled slučajnih stvari zahvalni mladić prepoznao stalnu korist svog dobrog Anđela i izbio u tim naglascima: Bonis omnibus per eum repleti sumus (Tob. 12, 3). Sva roba kojih smo puni sve je djelo tog dobrotvornog Anđela. Oh velika briga, uzvikne nježno s. Augustin, ili velika briga i simpatična budnost kojom nam pomažu u svakom trenutku, u svim okolnostima, a mi govorimo! {20 [106]} Amabil, moj čuvar, koliko je istina da ste se vi držali istog ponašanja sa mnom. Pogled koji svojim prošlim godinama dajem svom poslu, srce mi odmah govori da sam od tebe pobjegao od zla; kako sam dobro učinio, učinio sam to za vas.

PRAKSA
Svaki uspješan uspješan posao ili rizik koji je izbjegnut prepoznajte ga po molitvama, svjetlima i pomoći sebe. Anđeo: stoga mu se molite ujutro i navečer, posebno kad krenete na put, kad odlazite od kuće, molite se od srca u nedoumicama i nevoljama, da vas blagoslovi i oslobodi nesreće.

PRIMJER
Nedavni događaj {21 [107]} na čudesan način potvrđuje da Anđeli čuvari svakodnevno imaju velike usluge.

31. kolovoza 1844., prigodom da osoba mora ići u neki grad kako bi riješio neki svoj posao, predloženo je da se preporuči svojim svetim Custosima za dobro putovanje. Što je on učinio vrlo voljno ujedinio je službenike, stavljajući na taj način sav uzrok putovanja u ruke Anđela čuvara. Konjići u automobilu, nakon dugog puta pruge, konji odjednom pokušavaju neuredan kurs: htio sam ih kočiti, ali oni više ne osjećaju ugriz, trče besplatno, a dok šalju glasne vriskove straha, automobil naleti na hrpu šljunka. , žuri i vraća na propast one koji su bili zatvoreni. U međuvremenu su se mala vrata razbila, prijetili su najozbiljnije opasnosti od pucanja. Najmanje konji koji su i dalje trčali brzo, nadajući se da nije više {22 [108]} za pomoć nego onoj Anđela čuvara, jedan od njih je povikao ono što je imao u glasu: Angele Dei, skrbnici .... svjetla. Ovo je bilo dovoljno da se svi spase. Željni konji se smiruju odmah, svaki se odmah okuplja u osobi najbolje što može. Pun zaprepašćenja, jedan gleda drugog i s velikim čuđenjem vidi da nitko nije loše pretrpio. Zbog čega su ih jednoglasno provalili u ove glasove: Živeli Bog i Anđeo čuvar koji nas je spasio.

Odmah nastavljajući putovanje, uspješnim putovanjem stigli su na predviđeno mjesto. Ovo se potvrđuje činjenicom da nas je istina koju nas Bog podučava u svetom spisu, odnosno da nam je Gospodin dao Anđela, koji će služiti kao čuvar i čuvar na svakom našem putu. Angelis suis Deus mandavit de te, čuvar vas u omnibus viis tuis. (ps. 90, 11). {23 [109