Umyalezo owanikwa uMedjugorje ngoSepthemba 2, 2017

“Bantwana abathandekayo, ubani ongakhuluma nani kangcono kunami ngothando nobuhlungu beNdodana yami? Bengihlala naye, ngihlupheka naye. Ukuphila impilo yasemhlabeni, ngezwa ubuhlungu ngoba bengingumama. Indodana yami yawathanda amacebo nemisebenzi kaBaba waseZulwini, uNkulunkulu weqiniso; futhi, njengoba angitshele, wayezokuhlenga. Ngabufihla ubuhlungu bami ngothando. Esikhundleni salokho nina, zingane zami, ninemibuzo eminingana: anibuqondi ubuhlungu, aniqondi ukuthi, ngothando lukaNkulunkulu, kumele namukele ubuhlungu futhi nibubekezelele. Wonke umuntu, ngezinga elikhulu noma elincane, uzozibonela. Kepha, ngokuthula emphefumulweni nasesimweni somusa, ithemba likhona: yiNdodana yami, uNkulunkulu owenziwe nguNkulunkulu.Amazwi akhe ayimbewu yokuphila okuphakade: ehlwanyelwe emiphefumulweni emihle, ithela izithelo ezahlukahlukene. Indodana yami yabuthwala ubuhlungu ngoba yathathela izono zakho kuye. Ngakho-ke nina, bantwana bami, baphostoli bothando lwami, nina enihluphekayo: yazini ukuthi izinhlungu zenu ziyoba lula nenkazimulo. Zingane zami, ngenkathi nisezinhlungwini, ngenkathi nihlupheka, iZulu lingena kini, futhi ninika wonke umuntu okuzungezile iZulu nethemba eliningi.
Ngiyabonga."